Srbija je najranjivija zemlja Evrope na klimatske promene. Zbog čega je to tako?
Naša ranjivost na klimatske promene delom je posledica geofizičke datosti, a delom rezultat donošenja loših političkih odluka – samim tim, možemo koliko-toliko da je ublažimo. Ako naravno želimo...
Zdravo svima!
Postoji taj jedan indeks, zove se GAIN, a izrađuje ga već godinama američki Univerzitet Notr Dam. Njegova uloga jeste da razotkrije koliko je jedna država zapravo ranjiva na klimatske promene.
Za nas, GAIN kaže sledeće: Srbija je najranjivija u čitavoj Evropi.
Iako su ovakvi performansi delom posledica geografskog položaja (jer se nalazimo na podneblju koje se zagreva više od globalnog proseka), treba da posmatramo i širu sliku.
A kada to učinimo, shvatićemo sledeću stvar: ranjivost Srbije na klimatske promene uslovljena je i lošim politikama koje nas puno koštaju, kako to piše Uroš Davidović, doktorand na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.
U vreme kada se ogromna društvena sredstva ulažu u prava na prenos Premijer lige, nacionalni stadion ili EXPO 2027, država bi trebalo da svoje oskudne resurse usmeri bar delimično i u smanjenje ranjivosti na klimatske promene.
– Uroš Davidović, Ekonomski fakultet u Beogradu
Svoje pozicije smo, po svemu sudeći, svesni.
Srbija je naime jedna od preko 100 učesnika najvećeg klimatskog saslušanja pred Međunarodnim sudom pravde. Tom prilikom Aleksandar Gajić, glavni pravni savetnik u Ministarstvu spoljnih poslova, rekao je:
„Republika Srbija je država bez izlaza na more teško pogođena klimatskim promenama.”
U ovonedeljnom Klima101 newsletteru donosimo i dve zanimljive priče iz životinjskog carstva.
Prva priča je sa Obedske bare, a glavni akteri su 19 bivola koji pred sobom imaju važan zadatak: ovi krupni papkari treba da pomognu obnovi staništa i povratku ugroženih vrsta u jednom od najstarijih rezervata prirode na svetu.
Druga priča nije baš lokacijski definisana, a tiče se „plejboja” među grbavim kitovima: muška jedinka viđena je kako se druži sa ženkama na dva različita kraja sveta koja deli najmanje 13 hiljada kilometara.
Naposletku, u svetlu novogodišnjih i božićnih praznika, podsetićemo se i kako brinuti o jelci sa busenom ukoliko je to bio vaš izbor ove godine.
🌡️ Ranjiva, ranjivija, Srbija
Srbija je neslavni evropski šampion u pogledu ranjivosti na klimatske promene.
Ovu ocenu daje tzv. GAIN indeks, jedan od najprihvaćenijih pokazatelja prilagođenosti država na klimatske promene.
Visok nivo ranjivosti znači da važni privredni sektori poput poljoprivrede, energetike ili vodosnabdevanja nisu u skladu sa trenutnim i budućim stanjem klime.
GAIN indeks samo kvantifikuje ono čemu već uveliko svedočimo: protesti poljoprivrednika zbog nedovoljnih podsticaja, kolaps dela elektroprivrednog sistema u 2022. godini ili masovne restrikcije vode tokom proteklog leta neki su od pokazatelja da ključni delovi privrede nisu spremni za ono što nas očekuje.
Krivac za visoku ranjivost je i geofizička datost na koju država ne može da utiče: činjenica je da se nalazimo u oblasti značajnih klimatskih promena, naročito izraženih tokom leta.
Međutim, Srbija ovu šampionsku titulu u Evropi „duguje” i vođenju politike dve decenije unazad, navodi u svom stručnom osvrtu Uroš Davidović.
Izlaz naravno postoji. Ako smo voljni da se uputimo ka njemu, mnogo toga možemo da naučimo (i prekopiramo) iz pozitivnih iskustava država poput Francuske.
⚖️ Najveće klimatsko saslušanje pred vodećim sudom
„Sa dubokim osećajem hitnosti i odgovornosti stojim pred vama danas. Ishod ovog postupka će odjeknuti kroz generacije, određujući sudbinu nacija poput moje i budućnost naše planete.”
Ovim rečima Ralf Regenvanu, specijalni izaslanik za klimatske promene i životnu sredinu u maloj ostrvskoj zemlji Vanuatu, otvorio je najveće klimatsko saslušanje pred Međunarodnim sudom pravde u kojem je učestvovalo 96 država i 11 organizacija.
Saslušanje je počelo 2. decembra, a završeno je 13. decembra. Petnaestoro sudija Međunarodnog suda pravde u Hagu imali su priliku da čuju potresna svedočanstva predstavnika nacija koje su najranjivije na klimatske promene, ali i uvide vodećih svetskih zagađivača poput Amerike, Kine i Rusije.
Na osnovu toga, oni sada treba da izrade savetodavno mišljenje koje će biti objavljeno tokom 2025. Sud pre svega treba da ponudi odgovore na dva suštinska pitanja:
Kolike su odgovornosti zemalja u borbi protiv klimatskih promena?
Šta su posledice u slučaju da na tom polju „zakažu” bilo svojim delovanjem, bilo izostankom istog?
Iako savetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde neće biti pravno obavezujuće, i te kako će imati veliki značaj – pre svega kao pravne smernice za donošenje odluka u klimatskim parnicama.
🐃 Novi stanovnici Obedske bare
Reč je o 19 bivola – i to o devet ženki, jednom mužjaku i devet teladi. Životinje će pomoći u obnovi staništa, ali i omogućiti povratak iščezlih biljnih i životinjskih vrsta na Obedsku baru.
Kako je to uopšte moguće?
Svojom ispašom i kretanjem, bivoli doprinose kontroli vegetacije sprečavajući širenje invazivnih biljaka i uporedo stvarajući mozaik staništa koja postaju utočišta za mnoge insekte, vodozemce, ribe i ptice – i to najčešće one ugrožene, retke i zaštićene.
Nakon uspešnih projekata širom evropskog kontinenta, sada se ista praksa primenjuje i kod nas, i to na Obedskoj bari.
U sklopu projekta koji sprovode Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i Javno preduzeće Vojvovidna šume, bivoli su dovedeni sa jednog banatskog gazdinstva i o njima brine stočar.
Obedska bara dobila je prvi status zaštićenog dobra davne 1874, samo dve godine nakon proglašenja prvog nacionalnog parka na svetu, Jeloustoun u Americi.
🐋 „Trbuhom za krilom” ili u potrazi za „ljubavlju”?
Ovaj mužjak grbavog kita prvi put je primećen 2013. u zalivu Tribuga na pacifičkoj obali Kolumbije.
Devet godina kasnije, eto njega… U blizini Zanzibara u Indijskom okeanu.
Udaljenost između ove dve tačke iznosi najmanje 13 hiljada kilometara. Ali nije stvar samo u tome da je razdaljina koju je „prevalio” rekordna… Ova lutajuća jedinka takođe odstupa od uobičajenog obrasca putovanja svoje vrste.
Produženje vrste grbavih kitova obično se odigrava na istim mestima kojima su većinski prilično odani. Tako, primera radi, grbavi kitovi u kolumbijske vode stižu svake godine otprilike u julu kako bi se tu razmnožavali, a onda u oktobru idu put Antarktika.
S obzirom na njegovo netipično ponašanje, postavlja se pitanje: šta je ga je podstaklo na to?
Autori nove studije navode nekoliko mogućih objašnjenja. Rekordna migracija grbavog kita mogla bi da bude odgovor na promene u njegovom morskom okruženju i klimi, a koje utiču na distribuciju krila, rakolikih životinjica kojima se kitovi hrane.
Moguće je i da je „bežao” od jače i veće muške konkurencije za ženke i hranu.
Da bismo razumeli da li je heroj današnje priče išao „trbuhom za krilom”, tragao za partnerkama ili je jednostavno posredi ljubitelj otvorenog mora, neophodno je dalje i poboljšano praćenje migracije grbavih kitova.
🏜️ Najveća solarna elektrana u pustinji
U pokušaju da zaustavi širenje peska, Kina već decenijama unazad sadi drveće oko pustinje Takla Makan. Ali sa napretkom tehnologije, u ovoj ključnoj misiji, dobila je novog saveznika – solarne panele.
Kina je ove nedelje priključila na mrežu najveću solarnu elektranu u pustinji, snage četiri gigavata. Poređenja radi, to je skoro 30 puta više od kapaciteta solara u Srbiji na kraju 2023.
Pored toga što proizvode zelenu struju, solarne elektrane u pustinjama predstavljaju jedno od ključnih sredstava u kineskom „ratu protiv peska”...
🎄 Kako brinuti o jelci sa busenom?
Bliže nam se praznici i mnogi od nas su već nabavili i ukrasili svoju jelku. A ako ste se odlučili za jelku sa busenom, ključno je da od momenta kada je unesete u kuću vodite računa o njoj i pružite joj adekvatnu negu.
Jelka sa busenom smatra se jednom od najodrživijih prazničnih dekoracija zato što posle praznika možete da je posadite i tako joj produžite život. Ipak, da bi ta sadnja bila uspešna, vi još dok je u vašem domu treba da brinete o njoj na pravi način.
A šta ta briga podrazumeva?
Da biste to saznali, zavirite u tekst iz naše arhive.
📖 Možda bi moglo da vas zanima i ovo:
Sjedinjene Američke Države obećale smanjenje emisija za 61% do 2035.
Umesto konzervacije, u elektranama Morava i Kolubara mogla bi da gori biomasa
Sarajevo opet u samom vrhu gradova sa najgorim vazduhom na svetu
Do sledećeg čitanja, želim vam lep vikend :)
Veliki pozdrav,
Jelena Kozbašić